субота, 23. јануар 2010.

POKLONILA SAM SVOJE SRCE

Na  trgu  u  sred   jednog  Srbskog   grada ,  stajao  je  momak  opčinjen   sobom  , svojim savršenim  telom ,  misićima  i  svojim  srcem , za  koje  je  tvrdio  da  je  najlepše  u  celom   Srbskom  carstvu , šta  više bio  je  ubeđen  da je  najlepše u  celom  svetu ... živeo  u  ubedjenju  da  je  savršeno....
Podignute  glave i  busanjem u  grudi  privukao  je pažnju  veće  grupe  radoznalaca ... Radoznali narod  Srbski  beše  oduševljen , stasom , telom  i  srcem ,  koje  je  bilo  besprekorno , bez  ijedne  crtice i  zareza , po  i  u  sebi.... ama  baš  svi  su  bili  jednoglasni ,  da  je  njegovo  srce  najlepše  i najsavršenije  koje  su  ikada  videli...

Na  svaku  pohvalu  i  aplauz  mladić  je  odgovarao ,  sve  više i više  ko  ćuran , šepurio. U svojiim  očima  bio  je  veći  i  od  planine ...


Aplauz, radoznalog  i  na izgled  oduševljenog  naroda  Srbskog , se  cuo do samih  Srbskih planinina ....Aplauz  je  čuo i  Div ...

 

Ovom  skupu , ni  u  crkvi ih  ne  beše  toliko, ....  pridje Div....pogleda u  svoj   narod  Srbski   i  upita  nadobudnog  mladića: "Zašto  misliš  da  je  tvoje  srce  bolje  i  lepše od ostalih ?" - istovremeno  otkrivajući   svoje. Svi  se  okrenuše  prema  ovom  Srbinu -Divu , bacivši  pogled  ka  njegovom  srcu,  jedva  se  uzdržaše  od  smeha.... u  isto  vreme  su  se  smejali  i  zgražavli.

U  srcu  našeg  Diva , vetrana života,   prepuno  ožiljaka,  neki  delovi  su  nedostajali,  drugi   samo   prišiveni  i  neodgovarajući,  beše  i  oštećenih  krajeva,  srce  puno  rana, ali  je  udaralo  muški-Divovski.

Narod  ko  narod,  poče  odmah  sa  grdnjama  o  najružnijem  srcu  koje  su  ikad  videli   i drskosti  našeg  junaka  da  se  uporedjuje  sa besprekornim  mladim  srcem... .čak  se  i  mladić bezobrazno  smejao, nije  mogao  da  izdrži  a  da  ne  lane: "Šališ  se  čiko, vidi  tu  zakrpljenu ružnu  loptu-krpenjaču,  koju  nazivaš  srcem,  prepunu  suza  i  ožiljaka,  pa  uporedi  sa  mojim savršenim"



Naš  Div  ga  pogleda i  reče:"Da, tvoje  srce  izgleda  savršeno, ali  nikada  se  ne  bih  menjao  sa tobom.....vidiš „sinko“, svaki ožiljak predstavlja nekoga, kome  sam  dao  deo  svoje  Ljubavi . Jednostavno  izvadim  deo  srca i  poklonim  nekom,  često se  desi da  mi  neko  uzvrati  ili  da deo  svoga  srca  koji  se  uklapa  u  deo  moga . Desi  se  da  delovi  nisu  uvek  jednaki  pa  imam grube  šavove  koje  delim  jer  me  podsećaju  na  Ljubav  koju  su  mi  nesebično  davali .

Nekada  dam,  nekome, delove  svog  srca, ali  mi  ih  ne  vrate,  to su  ti  prazni  delovi  na  mom srcu. Mnogi  misle  da  je  davanje  ljubavi  rizik,  mnogo  je  onih  koji ne  bi  ni  svoj  nokat rizikovali...


Bolne  su  ove  praznine ''sinko",  podsećaju  me  na  Ljubav  koju  dadoh, al  ne  žalim ...verujem , potajno  se  nadam  da  će i  ovi  delovi  nekada  da  se  popune,  možda  se  vrate  oni  koji  nose moju  Ljubav i  prazninu  popuniti .... Verujem i Nadam se ..

0 коментара:

Постави коментар